Vi ste došli iz duhovnog okruženja u fizički svemir da se doživite. Privremeno ste nastanili vaša tijela da se na planeti Zemlji − zvanoj Velika pozornica − malo poigrate. Igrate svoje uloge kroz različite žanrove: komediju, tragediju, farsu, komediju apsurda, melodramu… Neko bira da se životima unazad doživljava isključivo kroz tragediju, neko kroz komediju, nebitno, bitno je da se doživljavate. Zemaljski teatar ne može biti teatar bez uloga, pitanje je samo kako se igrate − svjesno ili nesvjesno?
Šta je nesvjesno življenje? To je doživljaj kada niste svjesni da ste se došli poigrati. To je uživljavanje u zemaljske uloge iz kojih nikada ne izazite izvan pozornice da sagledate sebe sa višeg nivoa svijesti.To je doživljaj kao da ste taoci života, okolnosti, ljudi i svega što vas okružuje. To je doživljaj kroz nemoć jer ne znate ko ste i ne poznajete sami sebe. A kada ste to otišli razgovarati sa svojom nutrinom/suštinom odnosno sa vama samima? Prije upalite TV, otvorite pivo, frižider ili plakar da se lijepo odjenete da budete viđeni i vanjski lijepi. Ali opet, kada se vratite iz te vanštine, nespokoj je ostao i opet nije to to.
Šta je to svjesno življenje? To je doživljaj kada ste svjesni da ste se došli poigrati. To automatski povlači sa sobom bezbrižniji i raterećeniji ‘doživljaj sebe’ jer izlazite iz identifikacije sa mislima i emocijama. Izazite iz umno-emocionalnih obrazaca i ulazite u suštinu koja je vaše izvorno stanje. Meditacija je upravo to − posmatranje onoga što niste jer jedino na taj način dolazite do onoga šta jeste.
Kako posmatrate? Vrlo jednostavno − usmjerite pažnju (vaš veliki Božanski alat za stvaranje) u duhovno srce, na disanje, mantru, kako kome volja i na taj način automatski prekidate vezu sa ‘nižim/zemaljskim ja’ i spajate se sa ‘Višim ja’. Svjesnom odlukom izlazite iz ograničenog doživljaja u sveprisutniju i bezgraničeniju perspektivu.
Meditacija je kada ste jednom nogom u materijalizaciji (Zemaljskoj pozornici) a drugom nogom ste u Izvornoj duhovnoj kući. Ovu zemaljsku kuću ste ionako samo posudili za jednu od scena na pozornici. Ništa ne nosite kada prelazite u duhovni svijet osim doživljaja sebe, materijalno ne ide sa vama, ostaje u materiji, tamo gdje i treba.
Meditacija je najkraći i najdirektniji put do spoznaje sebe.
Meditacija je kontemplacija iznutra i hrabrost da se krene na putovanje zvano ‘unutra’. Sve je unutra, vaš svijet je vaše ogledalo, jednostavno je tako i tako će biti. Znamo da vas ‘boli’ kada pažnjom krenete ‘unutra’, jer tamo ste sakrili mnogo bola, depresije, tjeskobe, tuge, otpora, ljubomore, bijesa i šta već ne. Meditacija suočava ali i oslobađa. Sve što izađe na svjetlo svijesti, Božanska milost rastopi i nulira.
Neugodno je na početku ‘putovati unutra’ jer ste upalili svjetlo i uvidjeli šta niste, a povjerovali ste da jeste. Vi kada krećete na neko dulje putovanje nekako znate da ćete stići, tako i ovo putovanje trebate shvatiti, potrebno je samo sjesti, odvažiti se i krenuti. U meditaciji jedino ne sjedate u auto već u vaše duhovno srce, volan neka bude vaša pažnja, kada god skrenete u negativne misaono-emocionalne obrasce, vi samo upravite u Centar − u vaše duhovno srce.
Ostajte u Božanskoj svijesti ko vi zapravo jeste.
Add a Comment